Svake prve subote ista predstava: Krunica zauzima trg i kontrolira tuđe živote

Sažetak

U tekstu se analizira ritam prve subote u mjesecu kada javni prostor privlači vjersku simboliku—krunicu u ruci i zajedničko moljenje—nakon čega slijedi često žestok politički i društveni odziv: zabrane, kontra-zabrane i moralni alarm. Naglašava se da ovdje nije riječ o vjeri, već o moći. Autor primjećuje dvije strane koje stvaraju sliku naroda kao homogenog bića, dok drugi odgovaraju kultom čvrstih činjenica, a na kraju često najtiša sredina ostaje neutralna i iznenađena kada povijest zahvati događaje.