
Ipak je postojala poezija posle Aušvića
U tekstu se tvrdi da posle Auschwitza ipak postoji poezija i da književnost mora da se suoči sa bolnim traumama kako bi čovečanstvu povratila poverenje. Pominju se Aristotel, Adorno i J. Ritsos kao mislioci koji ukazuju na odnos poezije i istorije te na snagu stihova da otkriju zlo. Autor upozorava na revizionizam i negiranje Holokausta, naglašava odgovornost intelektualaca i umetnika da čuvaju sećanje i suprotstave autoritarizmu.








